Nadolazeću subotu u klub nam dolaze tri talentirana glazbenika sintetizirana u bend čarobnog zvuka, po imenu Druyd. Druyd facebook event
Iskoristili smo tu priliku i odlučili im postaviti par pitanja kako bi dobili mali uvid u zanimljivi unutrašnji svijet njihovih druidskih umova.
Što smo o njima otkrili, podijelit ćemo i s vama u ostatku ovoga članka.
Kada bi vas netko pitao kako Druyd zvuči, kojim riječima bi ga opisali?
Didgeridoo nastupa kao prvi akter koji postavlja temeljne zvučne geološke elemente, zvučne planine, brijegove, dolove, kratere. Pridružuje mu se ljudski glas kao personificirani nositelj iskustva kokreacije i beskrajnih subjektivnih doživljaja. A vakuum između njih popunjava gitara, koja podupire njihovu interakciju, plete međusobne poveznice ili stvara među njima napetost, konflikt, koji je ujedno i esencija drame.
Možete li nam nabrojati neke bendove za koje mislite da su su ostavili utjecaja na vas i na zvuk Druyd-a?
Možemo, ali nećemo, jer to je jedno od najtežih pitanja koje nam možete postaviti s obzirom da odgovor na njega zahtjeva majstorske vještine regresije u vlastiti i tuđe umove, besprijekorno poznavanje svih astronomskih i astroloških utjecaja na razvoj ljudskog bića, razumjevanje njihove međusobne slojevite povezanosti, beskonačnih varijacija i kombinacija konačnih utjecajnih elemenata, duboko razumjevanje biološkog i duhovnog života na našoj planeti (i šire), te razumjevanje sinestezijskog djelovanja svega što postoji, sve od ovulacije jajne stanice i njezine fertilizacije, sjedinjenja sa spermijem, pa do direktnog iskustva pune srži sadašnjeg trenutka, koji je ujedno i jedan jedini trenutak koji postoji.
Jesu li članovi Druyid-a samouki ili imate neko formalno glazbeno obrazovanje?
Mary Crnković Pilaš je akademska glazbenica, sa jednog univerziteta u rodnoj Australiji, a nakon institucijskog obrazovanja još intenzivnije nastavlja proučavati i definirati glazbene tehnike, primarno kroz Werbeck metodu pjevanja koju je prepoznala kao učinkoviti i prirodan put otkrivanja glasa. Ivan Ur Urkowsky je učen od malih nogu u klasičnoj glazbenoj školi, no od prve samostalne glazbene misli proučava, eksperimentira i uči multiinstrumentalni pristup glazbi, a gitaru koristi kao centralnu platformu za odskok u neobične sfere zvuka tog instrumenta. Dubravko je samouki naučnik kojega je životna situacija ponukala na direktno i neposredno istraživanje i doživljaj glazbe. Njegova kontinuirana edukacija u polju audio tehnologije te glazbe svojeg i tuđih instrumenata čini ga uistinu glazbenikom u trajnom nastajanju.
Ovo vam je prvi koncert u hrvatskoj nakon dugo vremena, možete li nam nabrojati par lokacija na kojima ste nedavno svirali i možda izdovjiti neku koja vam se najviše svidjela?
Airvault u Francuskoj Druydu je bio jedna od najvećih nagrada i užitaka u profesionalnom radu, pred publikom većom od 5,000 posjetitelja gdje je band prepoznat i podržan kao jedna rock zvijezda. Na istom festivalu Dubravko je i kao solo glazbenik ranije već nastupio, a time ujedno otvorio Druydu vrata za ovu priliku.
Didjin’oz u Forlimpopoliju u Italiji ostaje nam u trajnom sjećanju po vrhunskom zvučnom iskustvu, fantastičnim tehničkim osobljem i vrhunskoj zvučnoj infrastrukturi festivala. Tamo smo prvi puta doživjeli bitnost i snagu učinkovitog zvuka i zvučne slike, te umijeće i težinu zahtjeva koji se stavlja na prijenos glazbene informacije iz unutarnjeg uha glazbenika do unutarnjeg uha slušatelja.
Snimate li trenutno neki novi materijal, je li vam u planu možda i neki novi album u skoroj budućnosti?
Druyd ima 4 nove pjesme i još barem 3 u nastanku. Planiramo snimanje i produciranje ovog materijala u obliku singlice ili manjeg albuma. Možda je ključni razlog da Druyd ne proizvodi više materijala taj da kao grupa zahtjeva na originalnosti i novini otkrića u radu.
Spomenili ste jednom kad smo pričali da u Kocke niste bili od tamo negdje 2003. Mozete li nam reći nešto više o tome?
Arhivi pokazuju da je to zapravo bilo 2005. godine. Mladi Dubravko sa svojim vjernim drugom Svilkom je odlučio širiti didgeridoo kulturu u Hrvata te su na poziv dobroglasnog Sove završili u Splitu. U to doba sviralo se na didgevima od agava, vozilo se vlakom, punilo se Sovčevo automobilsko stvorenje do vrha. Didgevima od agava. Policija (svemirska) je u to doba ustanovila i nedostatak par agavinih cvijetova u Splitu, čak i na samom kolodvoru. Pričalo se o penjačkoj opremi koja se tad nosila na svaki zadatak… pa i na radionice u didgeridooa u Splitu. Arhiva pokazuje da je to bila dvodnevna radionica s velikim brojem dozvanih uzvanika. Noć u Kocki su prepolovili, čak utrećinili, Leut Magnetik i Elemental, u to doba mlađarija kao i samo Dubravče što se te noći anonimno po Kocki razbacivalo. Veliki uspjeh!
Imate li kakvu završnu poruku za naše čitatelje?
Live long and prosper!
Slike iz 2005.
