Počinje drugi Platformat – festival nezavisne kulture i umjetnosti

U Domu mladih, od 08. do 18. svibnja 2014. godine održava se drugi po redu Platformat – festival nezavisne kulture i umjetnosti koji organizira Platforma Doma mladih u Splitu s ciljem koncentriranja kulturnih i umjetničkih događanja u Domu mladih – prostoru i za izvaninstitucionalnu suvremenu kulturu.

Osnovna namjera Platformata je zaokruženim medijski vidljivim umjetničkim događanjem inovativnog programskog sadržaja privući veći broj publike u Dom mladih, prezentirati im mogućnosti i kapacitete samog prostora, kao i organizacije i aktivnosti koje se u prostoru realiziraju. Kroz suvremen i interesantan format, publika ima mogućnost upoznavanja alternativne umjetničke scene čime se senzibilira šira javnost za hitnost uređenja prostora.

Program Platformata čine više od 40 različitih kulturnih događanja – koncerti, kazališne i cirkuske predstave, filmske večeri, radionice, predavanja, javne tribine, akcije u prostoru i druge aktivnosti.

Platforma Doma mladih zagovaračka je platforma na lokalnoj razini – neprofitna, nestranačka i participativna inicijativa za nezavisnu kulturnu scenu i scenu mladih/za mlade koju čini 14 udruga, institucija i ustanova u kulturi:

Eksperimentalna izvedbena kompanija ROOM 100, Info zona, Festival mediteranskog filma Split, IKS festival, Kolektiv za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture – queerANarchive, Kulturna alternativa mladih HRAM, Kulturno umjetnička udruga ROMB, Kulturno umjetnička udruga Uzgon – Split, Mavena – 36 njezinih čuda, Multimedijalni kulturni centar Split, Noćna leptirica, Platforma 9.81 – institut za istraživanja u arhitekturi, Style Force – udruga za kulturu i novoscenski pokret, Udruga mladih „Aktivist“.

Rad Platforme Doma mladih realizira se uz potporu Zaklade Kultura nova.

U nastavku je detaljni program Platformata:

8/5 ČETVRTAK

16:30 – 18:00 otvoreni trening Ples na svili, HRAM – Mala scena

17:00 – 20:00 radionica pletenja i kukičanja queerDomaćinstvo, Queer Sport Split – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

20:00 otvaranje izložbe deEvolution Vladimira Freliha, MKC – galerija MKC-a

21:00 promocija časopisa The Split Mind + slušaona, Aktivist – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

9/5 PETAK

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

19:00 javna tribina Urbani ples – razvoj, značaj i budućnost, Style Force – Beton kino

20:00 izložba Libri Glorije Oreb, KUM – galerija Praktika

20:30 filmska večer Queer Momenti: Valentines Road, Domino (ZG) – Beton kino

21:00 party KLFM Cinematic Soundsystem, KLMF – Klub mladih Kocka

22:00 – 00:00 otvoreni trening Jazz Dance, HRAM – Mala scena

10/5 SUBOTA

12:00 Hip Hop radionica Saše Krnetića (Atomic Dance Factory, ZG), Style Force – Plava dvorana

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

20:30 – 22:30 otvoreni trening Breakdance, HRAM – Mala scena

20:30 filmska večer Queer Momenti: Hot Guys With Guns, Domino (ZG) – Beton kino

17:00 – 21:00 koncert Cuisine dub, Beta Bombe, Kundyak Mezhie & Baden-Baden – KLFM Radio na cesti, KLFM – plato ispred Doma mladih

22:00 koncert Plesnjaq: Svadbas, KUM – Klub mladih Kocka

11/5 NEDJELJA

12:00 Hip Hop radionica Duje Dorotića Swoop (Unit X), Style Force – Plava dvorana

13:00 House radionica Vedrana Grčić (D’N’F), Style Force – Plava dvorana

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

18:30 – 20:00 otvoreni trening Ples na svili, HRAM – Mala scena

18:30 – 20:00 otvoreni trening Breakdance, HRAM – Mala scena

19:00 predavanje Bioetika, Aktivist – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

20:30 filmska večer Queer Momenti: The Happy Sad, Domino (ZG) – Beton kino

21:00 cirkuska večer Večer Hrama, Hram – Mala scena

12/5 PONEDJELJAK

16:00 – 19:30 otvoreni trening Penjanje, SPK Lapis – Amfiteatar

17:00 – 19:00 radionica Cut-fold-glue, Noćna leptirica – Galerija Praktika

18:00 radiodrama Hoerspiel – mala igra za slušanje, KLMF/UZGON/IKS Festival u suradnji sa Multimedijalnom kolibom – livestream @ klfm.org

20:30 filmska večer Plesni film i video (arhiva), Centar za pokret – Beton kino

22:00 – 00:00 otvoreni trening Jazz Dance, HRAM – Mala scena

13/5 UTORAK

17:00 likovna radionica Akcijsko slikarstvo, Noćna leptirica – predulaz Kluba mladih Kocka

19:00 radionica Stripa, KUM – galerija Praktika (Klub mladih Kocka)

20:00 predstava Ilijada / Smrt Hektorova, PlayDrama – Amfiteatar

20:30 filmska večer Plesni film i video (arhiva), Centar za pokret – Beton kino

22:00 koncert Punk Attack: Beast Within The Sound + Diphteria, KUM – Klub mladih Kocka

14/5 SRIJEDA

16:30 – 18:00 otvoreni trening Ples na svili, HRAM – Mala scena

19:00 radionica izrade Dreamcatchera, KUM – galerija Praktika (Klub mladih Kocka)

20:00 predstava Ilijada / Smrt Hektorova, PlayDrama – Amfiteatar

21:00 koncert Jazz večer, KUM – Klub mladih Kocka

21:30 filmska večer Cirkuska srijeda, ROOM 100 – Amfiteatar

22:00 – 00:00 otvoreni trening Jazz Dance, HRAM – Mala scena

15/5 ČETVRTAK

16:00 – 19:30 otvoreni trening Penjanje, SPK Lapis – Amfiteatar

16:30 – 18:00 otvoreni trening Ples na svili, HRAM – Mala scena

18:00 radionica Fanzina, Aktivist – galerija Praktika (Klub mladih Kocka)

19:15 javna tribina Financiranje nezavisne kulture u Splitu, Amfiteatar

20:30 filmska večer Plesni film i video (arhiva), Centar za pokret – Beton kino

21:00 filmska večer Waste Land, Aktivist – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

16/5 PETAK

14:00 – 20:00 radionica Maraton na iglama / yarn bombing / pletenjem i kukičanjem u javni prostor grada, Queer Sport Split – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

20:30 filmska večer Plesni film i video (arhiva), Centar za pokret – Beton kino

22:00 party Swagonic: Kandžija, KUM – Klub mladih Kocka

22:00 – 00:00 otvoreni trening Jazz Dance, HRAM – Mala scena

17/5 SUBOTA

14:00 – 20:00 radionica Maraton na iglama / yarn bombing / pletenjem i kukičanjem u javni prostor grada, Queer Sport Split – knjižnica OpenBox (Klub mladih Kocka)

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

20:30 – 22:30 otvoreni trening Breakdance, HRAM – Mala scena

20:30 filmska večer Plesni film i video (arhiva), Centar za pokret – Beton kino

22:00 koncert Debeli precjednik, KUM – Klub mladih Kocka

18/5 NEDJELJA

11:00 javna akcija Maraton na iglama / yarn bombing / pletenjem i kukičanjem u javni prostor grada, Queer sport Split + otvoreni trening Penjanja, SPK Lapis – plato ispred Doma mladih

16:00 – 18:00 otvoreni trening Cirkus s djecom, HRAM – Mala scena

18:30 – 20:00 otvoreni trening Ples na svili, HRAM – Mala scena

18:30 – 20:00 otvoreni trening Breakdance, HRAM – Mala scena

21:00 koncert Blues večer: Bjuz (ZG) + support, KUM – Klub mladih Kocka

Natječaj za dizajnere!

KOGA TRAŽIMO:

Više mladih grafičkih dizajnera (volontera) koji bi za klub Kocka radili plakate, ilustracije i ostale promidžbene stvari vezane uz dizajn.

TKO IMA PREDNOST:

Mladi, neafirmirani dizajneri i studenti.

ŠTO DIZAJNERI DOBIVAJU:

Promociju vlastitog imena, vrijedne reference, besplatan upad na evente, majice iz našeg distra.

KAKO SE PRIJAVITI:

Svi kandidati moraju poslati nekoliko svojih radova iz područja grafičkog dizajna (plakat, logotip, vizualni identitet, brošura, ilustracija i slično) do 15.02.2014. na email: natjecaj.kocka@gmail.com

Rezultate natječaja objavit ćemo 17.02.2014. do 18h.

Overflow: Bend je način života i često je vrlo sličan obitelji

Bend Overflow osnovan je 1990. u Koprivnici. Debi album Through Department Store izdaju 1991. godine i od tada su izdali šest albuma. Povodom koncerta u Kocki na kojem predstavljaju novi album posvećen pjesmama Mihovila Pavleka Miškine porazgovarali smo s ekipom o njihovoj prošlosti, budućnosti, novom albumu i iščekivanju koncerta u Kocki (24.12.).

Poslije dvadeset tri godine djelovanja i šest albuma, objavili ste prvi album na hrvatskom jeziku na kojem obrađujete pjesme Mihovila Pavleka Miškine. S obzirom da ste sve dosadašnje stvari radili na engleskom jeziku, a i čitao sam da ste rekli kako hrvatski nije baš pijevan jezik, kako je bilo prebacit se na domaće, pogotovo kad imate takav zadatak uglazbiti Miškinovu poeziju?

Bilo je zanimljivo i neobično. Kad smo krenuli u projekt razmišljali smo o tome, ali već nakon nekoliko proba stvari su sjele na svoje mjesto i nije bilo problema. Hrvatski je dosta tvrđi i zapravo zahtjevniji od engleskog, ali mislim da je sve ispalo OK. To se vidjelo i po prvim reakcijama naših prijatelja kad su čuli prvi demo. Uglavnom je bilo „uopće mi ne smeta što je na hrvatskom“.

Promociju albuma započeli ste u Tvornici Kulture, kakve su reakcije publike na nove stvari i što publike može očekivati na koncertu u splitskoj Kocki?

Koncert u Tvornici je prošao odlično. Bili smo prilično iznenađeni koliko je ljudi znalo nove pjesme i to ne samo singlove. Mi smo se odlično zabavili, odradili to na najbolji mogući način, pa mislim da možemo biti ponosni na sebe. U Splitu je uvijek prilično vatreno, iako rijetko dolazim, pa očekujem puno znoja i veselja.

Prošli album „Hit me“ objavili ste za vlastitu etiketu Paf!, dok je za njegovu distribuciju bila zadužena američka kuća The Orchard. Ovaj album izašao je za Dallas Records. Koja je razlika kad izdajete za vlastitu etiketu ili izdavačku kuću, te možemo li očekivati da ćete uskoro i vi pokrenuti sve popularniji trend besplatnog preuzimanja vašeg materijala?

Kad smo krenuli s projektom «Miškina» odlučili smo da ćemo se probati dogovoriti s jednom od domaćih kuća. Prije svega zbog jezika i pokrivenosti regije. Ljudi iz Dallasa su bili prvi izbor i zaista se nije bilo teško dogovoriti s njima. Za sad je sve u redu i nadam se da će naša suradnja potrajati. Što se naših diskografskih avantura tiče mogu reći da je jedina konstanta koju imamo insistiranje na avanturizmu. Često smo mijenjali izdavače i načine izdavanja albuma tako da mi je teško reći što možete očekivati od nas u budućnosti.

Mnogo godina na sceni, krvi i znoja kako bi se reklo, je li došlo do zasićenosti ? Što vas inspirira, osjećate li da možete još mnogo toga ponuditi publici, pa i sebi?

Kad si u nečemu dobar i kad to radiš s veseljem onda se teško toga zasititi. Mi smo imali jednu dužu pauzu prije desetak godina, ali smo i u tom vremenu radili na muzici i s muzikom. Mislim da je svih naših sedam albuma iznadprosječno i misli da dokle smo god u stanju pisati i izvoditi glazbu koja je kvalitetna i koja nas veseli nećemo stati.

Što je bila prekretnica u karijeri benda?

U Overflowu iznutra teško je reći puno o prekretnicama. Kad si unutra sve se čini prirodno i promjene nisu traumatične. Imali smo nekoliko promjena članstva u bendu i to je sigurno važna stvar u životu benda. Srećom svi novi članovi donijeli su novu kvalitetu i obogatili Overflow. Svaki na svoj način. Druga važna stvar koja se nama dešavala tijekom cijele karijere je da smo se od početka smatrali bendom koji svira u cijeloj Europi, pa smo na taj način i usmjeravali svoj rad.

Od debija “Through Department Store” i nasljednika “Dorothy” koji vas je stavio u tadašnji vrh scena, pogotovo kod moje generacije je prošlo dvadeset godina. Koliko novi klinci poznavaju stare stvari, razmišljate li o nekakvim reizdanjima ili je Youtube za sada dovoljan?

Jako malo se okrećemo unazad i to mi je jako drago. Na našoj, pa i svjetskoj sceni ima jako puno bendova koji žive na staroj slavi i stalno recikliraju svoje najveće hitove iz nekih prošlih vremena. Mi gledamo prema naprijed i nastojimo i dalje raditi vrhunske albume, a mislim da u tome i uspijevamo. Zanimljiv je podatak da smo u Tvornici odsvirali skoro cijelog «Miškinu» i većinu pjesama sa prošlog «Hit Me» albuma. Stare pjesme dobile su svoj dio koncerta, naravno, ali nisu dominirale.

Kad već spominjamo same početke, što vas je najviše privuklo rock/punk glazbi? Kako je nastao Overflow?

Kad je bend nastao počeli smo otkrivati Ramonese, The Clash i The Sex Pistols, a onda i The Pixies. Željeli smo imati bend. Svi smo imali naka znanja o glazbi jer su neki od nas završili glazbenu školu, neki su svirali u tamburaškim orkestrima, a svi smo dijelili ljubav prema žestokoj glazbi. Od prve probe bend smo shvatili maksimalno ozbiljno i tako smo se ponašali cijelo vrijeme.

Što reći o koprivničkoj sceni nekad i danas, vidite li neke bendove koji bi mogao krenuti mukotrpnim stopama Overflowa?

Problem s mladom generacijom je kronični nedostatak upornosti. Pojave se tu i tamo zanimljivi bendovi, pa čak i veliki talenti, ali vrlo brzo odustanu i od toga se ništa važnog ne stvori. Bend je način života i često je vrlo sličan obitelji i na taj način ga se treba shvaćati. Nećete obitelj raspustiti nakon prve nevolje na koju naiđe, bar ne većinu obitelji. Tako bi trebalo biti i s bendom.

Koncert u Kocki je u petak, 15. studenog , mnogo ste puta nastupali u Splitu, ima li neki nastup da je ostao posebno urezan u sjećanju?

Split je uvijek bio vatreno mjesto za svirku. Neki od koncerata u 90-tima su bili naši najposjećeniji koncerti u Hrvatskoj, ali ja s veseljem pamtim relativno nedavni koncert kad smo svirali s NoMeansNo. Nije bilo mnogo ljudi, ali bila je ogromna čast svirati s njima.

Za kraj, što poručiti publici koja željno očekuje vaš nastup u Splitu?

Dođite i veselite se s nama. Overflow je bend koji uvijek daje sve od sebe na koncertima i tako će biti i ovaj put. Vidimo se!

dispet.org

Zbogom Brus Li: Iskačite se, zaboravite na sva sranja i opustite se

Nekako smo normalnim slijedom kroz komunikaciju sa Smukom, inače, gitaristom benda Zbogom Brus Li, došli do toga da odradimo ovaj virtualni intervju. Zbogom Brus Li je punk rock bend iz Vojvodine koji svoju glazbu kombinira s Pankburašakom muzikom. Više o bendu, nastupima, albumima i prvom dolasku u Split (22.11.) možete pročitati u nastavku.

Mjesto radnje: Online bespuće

Relacija: Split – Novi Sad, Dalmacija – Vojvodina, Hrvatska – Srbija

Ovaj petak dolazite prvi put u Split, a postojite već preko dvadeset godina. Pa prvo pitanje nek ide za splitsku publiku, tko su Zbogom Brus Li i kako je sve počelo?

Pa, vidi … sve je počelo prilično klinački i naivno u doba tužnih 90tih (posle se ispostavilo da i nisu bile baš toliko tužne u poređenju sa ovim ludilom danas). Skupljanje u prostoriji, cuganje, zezancija. Tako su nastale i prve pesme objavljene na demo kaseti 1992., čini mi se … Ekipa je sve to skontala kao dobru zezu i počeli su se skupljati na našim svirkama. Drugačije je sve to tada izgledalo. Nije bilo tog groznog frakcijaštva, nekako smo se svi iz sveta mjuze držali zajedno, pomagali jedni drugima. Mnogo dugujemo starijim kolegama Atheistima, Love Huntersima, a bogami i našim vršnjacima koji su uvek bili tu. Toga više nema, žao mi je klinaca koji počinju baš zbog toga. Svi nešto hoće da su u fazonu da su IN, slabo se poštuje tuđi rad ako nije u željenom fazonu. Malo mi to ide na živac. 1995. smo izbacili prvi album i to nas je ispucalo malo dalje od garaže, posle toga je sve nekako krenulo svojim tokom.

Zašto Pankburaška muzika?

Od samog starta smo koketirali sa tamburicom. Ubacivali smo orkestre na svirke, snimke … Ali definitivno od 2008. i Ukletog Salaša smo usaglasili bučne distorzije i tambure postavili kao jednako bitne u zvuku. Tambura je tradicionalan zvuk koji dolazi sa ovog podneblja. Voleo ti to ili ne, moraš biti sa tamburicom u nekom dodiru, slušaš je za vreme nedeljnog ručka, slavlja, sahrana …

To je jednostavno neko poštovanje tradicije naših prababa i pradeda, a kako smo uvek bili skloni nekoj vrsti eksperimentisanja rešili smo da je iskoristimo u našoj pank rok misiji. Škoti vole gajde, Maori vole one nenormalno dugačke rogove, Austrijanci vole violine a lale obožavaju tamburice, nikako trube! To se ispostavilo kao veoma dobar potez, utemeljili smo pankburaški pravac u muzici i time se opet izdvojili od gomile bendova slične orijentacije. Zahvaljujući tome smo proputovali pola Evrope i svugde smo ostavili veoma dobar utisak.

Kako smo i rekli na samom početku postojite vise od dvadeset godina na sceni. Prošle godine ste izdali live album “Noć živih hitova” te EP “Kokainka” koji se mogu besplatno preuzeti na internetu, kakvi su planovi benda, što publike može očekivati danas kad znamo da praktički malo tko vise sluša Elvisa?

I mi smo svesni da zvukom nismo baš u trendu. Verovatno je to razlog zbog kojeg nikada nećemo biti u top izvođačima iz Srbije. Ali sa druge strane ljudi će nas definitivno po nečemu upamtiti, a to su urnebesni koncerti i baš ta neobična fuzija zvuka. Imam neke ideje da malo promenimo zvuk u narednim izdanjima, ali to definitivno neće biti nešto što je moderno i što se traži na top listama. Bitna je poruka koju emitujemo, a to je kritika besmislenog načina življenja i besmisla postojanja uopšte. U stvari naša muzika je jedan način da pobegneš od svega toga. Dođeš na našu svirku iskačeš se, zaboraviš na sva sranja koja te okružuju, opustiš se.

Ako neko usput još uspe da dokači sarkazam Slavkovih tekstova – misija je uspela! Gomila ljudi shvata naš rad kao infantilan i nedovoljno zreo, ali usprkos tome mi nećemo reći zbogom detinjstvu, jer je ono ipak najlepša stvar koje možemo da se prisetimo. Povodom 20 godina postojanja ubrzo ćemo izdati veliku kolor fotomonografiju koja prati tih 20 godina ludila od samog početka. Zatim, dugo već radimo na dokumentarnom filmu koji je takođe skoro završen. Biće to sve veoma interesantno. Posle toga je izvestan novi album.

Inspirirani političkom situacijom u državi osnovali ste i “Partiju Smeha” s čijom ste himnom “Ha, ha, ha” nastupali na Beoviziji. Kakav je odjek poprimio nastup s obzirom da ste ipak jedan punk rock bend?

Bilo je veoma čudno. Tvrdokorni pankeri su nas odmah iskritikovali, dok nas je šminkerska ekipa mediokriteta iz miljea šou biznisa tamo gledala kao da smo pali sa Marsa. Bilo je interesantno. Eto ti si ukapirao da smo na veoma suptilan način probali da objasnimo širem auditorijumu da su izigrani, nasamareni, izmanipulisani. Naravno da to tamo niko nije ukapirao, gledali su nas kao gomilu pušetravaca koji su tu upali greškom. Nama je Beovizija donela to da za nas čuje i staro i mlado, što smo suštinski i hteli.

Kada govorimo o situaciji na sceni, kako danas stoje stvari u Novom Sadu i koliko poznajete ekipu sa splitske scene? Što reći danas o rock muzici u dvadesetprvom vijeku?

Koliko ja mogu da primetime u NS je autorski rad malo zapao u ćorsokak. Postoji gomila dobrih mlađih bendova, ali ih niko ne šljivi. Sada imamo prostore za svirati, vežbati ali je energetski napon slab. Podrška medija je naravno minimalna ne njihovom krivicom nego krivicom zatupljene većine. Uglavnom sviraju jebeni kaver vikend bendovi ili klasična seljana. Sa druge strane tu je aktuelna beogradska scena rokera intelektualaca protiv kojih zaista nemam ništa protiv, ali po mom mišljenju treba dati šansu i nekakvom drugom pristupu muzici i obraćanju ljudima. Svira se, postoje bluz bendovi, krosover, rep, zaista ima svega i to u veoma većem broju nego ranije ali sve su to komunice u malom. Retko ko ima tu energiju da spoji sve te istomišljenike u jednom muzičkom izrazu.

Ono što sam ja uspeo da ukapiram muvajući se po vašem komšiluku je da je rep-krosover stil muzike doživeo izvestan procvat u Splitu. Verovatno nisam imao prilike i vremena da me neko uputi u omiljeni mi andergraund koga verovatno ima kao i u svakom drugom gradu, nadam se da će me neko bolje upoznati sa tim dok se budemo družili za vikend. Ti bendovi koje sam čuo su odlični, tekstualno savršeni i pričaju slične priče kao i mi ali na stilski drugačiji način. Treba malo da zagrebem površinu mejnstrima i vidim šta se zaista dešava na ulici, tada ću verovatno upotpuniti utisak. Muzika treba da se razvija, kao i sve ostalo. Ali posle svega na posletku shvatiš da je zaista najbitnija dobra pesma, bez obzira kojim stilom je prezentovana.

Kada kreneš sa koncerta kući i u glavi ti se mota pesma koju si čuo na njemu – to je uspeh i uvek će tako biti. Nema veze na koji je način prezentovana, mislim, uvek je poželjnije da bolje i moćnije zvuči. Pesma mora da preživi sezonu, ona mora da ostane. To je po mom mišljenju jedino merilo kvaliteta.

Čujem da vas uz glazbu zanima kazalište, strip, čak ste snimili i album za djecu. Koliko je bitno za glazbenika da poznaje sve pravce umjetnosti i koliko se zapravo možete posvetiti istodobno svemu zajedno?

Upravo je to mač sa dve oštrice koji nas prati sve vreme postojanja. Nikada se nismo mogli stilski odrediti kao pank, metal, hard kor ili, ne znam ni ja, rep bend. Uvek smo stilski bili nekako svoji i muvali se sa raznim načinima zezancije. Uzor nam je pri tome u mnogome bio rad Frenka Zape, zaista retkog renesansnog lika moderne umetnosti. Teško je pratiti sve što se događa, pogotovo u današnje vreme.

Sve leti brzo, prebrzo. Ljudi se brzo menjaju iz ovoga u ono, povuče ih ta brzina življenja. Ne možeš dotaći sve, a voleo bih. Na kraju ispadne da si površan, a ti si samo radoznao da sve dotakneš. Ne kažem da je to greška, ali ipak za neku svestranost ti danas treba tri redovna života. Puno je svega. Treba znati, treba pratiti, ali ipak se treba fokusirati na neku svoju ideju i gurati je dok ne odlepiš. To je jedini način da nešto uradiš.

Za kraj, koje je boje žuti fićo i kako će Zbogom Brus Li zagrijati publiku u Kocki u ovom studenom mjesecu?

Ha, pa fića je za mene uvek bele boje sa srebrnim metalnim delovima, osim ako nije plavo beli a ako takvog ugledaš – beži!

Slavko će, izvesno, publiku raspaliti svojim zmijskim telom u performansu degutantnog striptiza. Tamburaška sekcija “Pijane i lako drogirane noći” će dotaći srce publike svojim setnim tradicionalima, a svi zajedno ćemo vas propisno razdrmati muzikom za ples. Obucite plesne cipelice, popite koju više i prepustite se čistokrvnoj zabavi, sve ostalo je manje bitno … Živeli!

dispet.org

Elemental u Kocki – turneja “U redu je – 15. godina Elementala”

Zagrebački bend Elemental ove godine slavi 15 godina postojanja! Još daleke 1998. okupili su se kao reperski trojac s DJ-em, a nakon 15 godina i šest albuma, pretvorili se u regionalni brend koji svoj uspjeh potvrđuje kvalitetnim singlovima, spotovima, koncertima i brojnim nagradama struke i publike.
Ove jeseni Elemental se odvažio na jedan od najambicioznijih projekata u karijeri; naime, tijekom studenog i prosinca 2013. održat će koncerte u većim gradovima diljem cijele regije, u sklopu turneje “U redu je – 15. godina Elementala”. Iako bend već godinama svira po državama bivše Jugoslavije, ovo je prvi put da se koncerti održavaju pod okriljem službene turneje.

Osim vrhunske svirke i sjajne atmosfere koju koncerti Elementala uvijek donose, ovaj će put publiku dočekati posve novi show. Ideja koja stoji iza koncerata je “prošetati” kroz 15 godina djelovanja benda, ali s naglaskom na posljednji album “U redu je” koji je do sada naišao na sjajne reakcije publike diljem regije.

Za više detalja o do sada potvrđenim datumima kojih je iz dana u dan sve više i turneji Elementala, posjetite www.elemental.hr i FB stranicu benda.
Tijekom godina bend je nominiran i nagrađivan raznim nagradama – najprestižnije od njih su diskografska nagrada Porin koju je Elemental dobio 2009. (za album “Pod Pritiskom”) i 2011.(za album “Vertigo”), oba u kategoriji “Najbolji albumurbane i klupske glazbe”. Također, nekoliko su puta nastupili na ceremoniji dodjele nagrade Porin na kojoj nastupaju samo najbolji hrvatski glazbenici i bendovi.

Remi, ženski glas Elementala, nagrađena je 2005. nagradom Zlatna Koogla u kategoriji “Najbolja pjevačica”. Bend je primio Zlatnu Kooglu za video spotove 2007. i 2009. Njihov album “Male Stvari” (prvo izdanje 2004., reizdanje 2006.) Hrvatska Diskografska Udruga nagradila je “Srebrnom pločom”.
Album “Vertigo”, proglašen je najboljim albumom 2010. u ukupnom zbroju glasova 20 hrvatskih glazbenih kritičara. Video spot za prvi singl (istoimena pjesma “Vertigo”) proglašen je“Video spotom godine” prema glasovanju posjetitelja jednog od najpopularnijih internetskihportala Net.hr.

Elemental je proglašen “Bendom 2010.godine” prema glasovima glazbenih urednika i slušatelja svih centara Hrvatskog Radija. 2010. Elementalovi glavni vokali, Remi i Shot, odabrani su za sudjelovanje u glazbenom projektu Diversidad koji je pod pokroviteljstvom Europske Komisije, European Music Office-a (EMO) i Live Nationa. Remi i Shot snimili su album “The Experience” u Bruxellesu s 18 europskih glazbenika, a u sklopu projekta nastupili su u Parizu, Groningenu, Beču, Baselu, Madridu, Berlinu i na mađarskom Sziget festivalu. Album “The Experience” izašao je 14. veljače 2011.u cijeloj Europi. “Malena Studio session 2012” (Vertigo), video u režiji Kolektiv Filma, 2013. godine osvojio je MTV Platinum nagradu za emitiranje spota na regionalnom MTV kanalu, a bend je nominiran za MTV Best Adria Act.

Tri godine nakon što su publici predstavili “Vertigo” kojeg je obožavala i publika i kritika, Elemental u svibnju 2013. javnosti napokon otkriva
svoj novi, šesti album – “U Redu Je”. Album su najavili singlovima “Neustrašivi” i “Po mojoj mjeri” koji su označili novi početak ovog zagrebačkog benda koji je u posljednjih nekoliko godina uspio pridobiti srce i sluh cijele regije. Šestim albumom Elemental nastavlja sa nešto žešćim zvukom kojeg su se dotakli na svojim posljednjim albumima, no ovog puta instrumentalno i tekstualno zreliji nego ikada. I za album “U Redu Je” ekipa iz Elementala sama je skladala glazbu, napisala stihove i producirala album pokazujući da su kolektiv koji konstantno radi na sebi i za koji ne postoje prepreke.

Posjetite i rasplešite se 1.11. u klubu Kocka i podržite Elemental na njihovoj slavljeničkoj turneji. Više informacija o nastupu možete saznati klikom na Facebook event koncerta : Elemental u Kocki

Intervju sa Žoltom Kovačem u galeriji Praktika

Izložba pod nazivom KONFERENCIJA DRUŠTVENIH GRUPA rad je srpskog umjetnika Žolta Kovača koji će za ovu priliku oslikati zidove galerije PRAKTIKA. Izložba se otvara u utorak, 22.listopada s početkom u 21 sat. Za vrijeme postavljanja izložbe obavili smo kratak razgovor sa Žoltom kojeg ste već mogli pobliže upoznati i kroz tekstove koje je pisao za Dišpet.

Napokon ponovno u Splitu, ovog puta zbog postavljanja izložbe „Konferencija društvenih grupa“ u galeriji Praktika, što posjetitelj može očekivati na izložbi?

Može očekivati dvadesetak figura u prirodnoj veličini nacrtanih na zidu ugljenom. Ove figure su predstavnici različitih društvenih grupa i mirno stoje jedna pored druge, kao da se fotografišu zajedno. Zamislio sam konferenciju društvenih grupa, mesto na kome bi svi različiti činioci nekog društva govorili o svojim potrebama, pogledima na svet i željama. Nakon ovakvog skupa bi se uradila jedna zajednička fotografija.

Napisao si da se svako društvo sastoji od različitih društvenih grupa sa različitim pogledima na svijet, različitim potrebama i ciljevima. Jasno je i da nitko nema pravo na monopol nad istinom. Koja je tvoja istina? Kako danas gledano očima umjetnika ili pojedinca promatraš društvo?

Društvo posmatram kao jedan dinamičan proces koji može i mora da se menja u skladu sa potrebama građana. Danas se može reći da je društvo tačno onakvo kakvim ga građani naprave, a biti građanin znači biti društveno aktivan. Čini mi se da nisu svi svesni toga.

Kažeš da je danas u velikoj mjeri drugačije biti umjetnik nego što je to bilo prije. Kakva je danas pozicija umjetnika u društvu?

Umetnik ja danas javni intelektualac, neko ko promišlja događaje i procese i govori o njima putem kanala umetničkog izražavanja na način na koji npr. političar ne može. To podrazumeva da umetnik zaista ima šta da kaže i da je aktivan učesnik u društvenim procesima. Umetnost izlazi iz polja samodovoljnog, iz polja estetike koja se podrazumeva, iz eskapizma u koji ponekad ume da potone i ponovo dobija ulogu i funkciju koje su usko vezane za društveni kontekst. Umetnost je ponajviše komunkacija.

Na mnogim svojim izložbama direktno komuniciraš s posjetiteljima, smatraš li da danas umjetnik ne može samo kroz svoj postav komunicirati i da treba na jedan način mnogo više od toga da se potakne publika ili čak kritika?

Ako umetnik ima nešto da kaže, onda često nije više dovoljan samo umetnički izraz i postavka u galeriji, već se ideje koje umetnik zastupa mogu i moraju komunicirati i putem drugih kanala komunikacija. Pošto je i umetnik sam zadužen za svoju istinu kao i bilo ko drugi, ako zaista veruje u ono što govori putem umetnosti, onda o tome može da govori i na druge načine. To se poklapa sa idejom da je umetnik javni intelektualac i da je umetnost komunikacija.

Danas smo razgovarali o glazbi. Rekao si da u sadašnjem vremenu imaš osjećaj da je rock glazba na izdisaju, nema pomaka. Znajući da sviraš u Jarbolima, kako danas uspjeva jedan rock bend?

Sve teže. Čini mi se da se rock muzika pridružuje drugim žanrovima koji su na neki način prevaziđeni. Tačnije, kao da su prošli vreme i razlozi rock buntovništva. Društvo ide dalje, a rock postaje jedan njen fenomen. To ne znači da će rock muzika prestati da postoji, ali će iz mainstreama ući dublje u supkulturne vode. Ili će morati da se dodatno promeni, mutira, možda malo ukloni gitaru iz centra pažnje ne bi li opstala, a to onda više neće biti ta rock muzika o kojoj pričamo. Nema tu nekog žaljenja, to je više konstatacija. Što se Jarbola tiče, žilava je to grupa ljudi, ostaje da vidimo da li je dovoljno fleksibilna. Jarboli neizmerno uživaju u sviranju i oni rade ono čega je sve manje, a to je jedno neposredno rokenrol iskustvo, pomalo eklektično, teško za etiketiranje, dinamično, buntovno, to je spoj gitarskog zvuka i dubokog gruva, aktuelnih i poetizovanih poruka, čas ljutito, čas ljubavno.

U svojim tekstovima si mnogo pisao o važnosti odnosa među ljudima i komunikaciji. Misliš da ljudi danas gledaju samo crno bijelo, da su prestatični?

Negde sam čitao da sada čovečanstvo po prvi put većinski živi u gradovima. Do polovine ovog veka će verovatno ta cifra biti blizu 70%. To je jedna ozbiljna tranzicija, koja vuče sa sobom ne samo promenu mesta života, već podrazumeva potpuno nove odnose. U gradu je sve veštačko, asfalt, zgrade, automobili, čak je i park veštački jer je dizajniran. Ranije, dok je čovek živeo bliže prirodi, stvari su umele da budu crno-bele. Kad je suša ili mraz, to direktno utiče na život, u smislu da neće biti hrane, na primer. U gradu kad je suša ili mraz mi idemo na posao, to je samo prolazna pojava. Količina interakcije među ljudima u ruralnoj sredini je bila svedena na porodicu, komšije i ponekog neznanca. U gradu svakodnevno srećemo i komuniciramo sa stotinama nepoznatih ljudi. Set odnosa je potpuno drugačiji u gradu, stvari više nisu crno-bele i jasno je da na malom prostoru živi mnogo različitih ljudi sa različitim pogledima na svet, različitim potrebama i željama. Nisu još svi svesni toga i nije se još u potpunosti desila ta tranzicija sa ruralnog načina razmišljanja na urbani. O tome se radi na ovoj izložbi. Ne postoji Istina sa velikim I, ne postoje univerzalne vrednosti. Baš zato moramo biti spremni da budemo društveno angažovani i da se borimo za našu istinu, ali sa svešću da ona nije niti dobra niti primenjiva za sve. Ako se mi ne borimo za ono što mi mislimo da je ispravno, zašto bi to neko drugi radio? Za tog drugog je nešto drugo ispravno.

Kroz svoje radove često otvaraš pitanja koja nisu omiljena ili se mnogo puta stavljaju pod tapet. Koliko misliš da time prodireš do ljudi i gdje je ta kritična masa koja se toliko spominja, a nitko je i ne vidi da je praktički postala mit?

Ja verujem u male konstruktivne promene, ne očekujem brze promene, ali jedino što mi se čini kao ispravno je raditi na onome za šta mislite da je ispravno. Akcenat bih stavio na RADITI, naspram ČEKATI da nam bude bolje.

Za kraj, da ne duljimo mnogo i da nastaviš s postavom izložbe jedno zeznuto pitanje. Umjetnik, basist, otac, čovjek, građanin, tko je zapravo Žolt Kovač?

Žolt Kovač je osoba koja pokušava da bude prisutna u sopstvenom životu, da živi život u njegovoj celovitosti, a ta celovitost se ogleda u multiplikovanim identitetima za koji verujem da svi imamo, a da pri tom bude otvorena za novo. Na primer, biti otac nije data stvar, na tome treba raditi kao i na bilo čemu drugom. Odnos sa detetom se gradi, u to se mora ulagati vreme, tačnije, kvalitetno vreme, vreme u kom ste prisutni mentalno, ne samo fizički. Isto je sa svim ostalim stvarima.

Žolt Kovač

Rođen u Pančevu 1975. godine. Nakon završene Matematičke gimnazije studirao Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu. Magistrirao na istom fakultetu. Pohađao Školu za povijest i teoriju slike pri Centru za suvremenu umjetnost Beograd. Trenutno na doktorskom umjetničkom studiju na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Izlagao na 14 samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Slovenija, Njemačka, Austrija, Norveška, Poljska, Slovačka, Mađarska, Francuska, Češka, Estonija, Grčka, Rusija, Makedonija). Suosnivač i urednik online magazina za suvremenu umjetnost Supervizuelna (www.supervizuelna.com). Svira bas gitaru u beogradskoj grupi Jarboli. Zaposlen kao predavač na Visokoj školi strukovnih studija Beogradska politehnika na predmetima Crtanje, Slikanje i Multimedijalne prezentacije. Živi u Beogradu.

NMG @ PRAKTIKA ciklus je samostalnih izložbi mladih suvremenih vizualnih umjetnika, koji vodi Natasha Kadin u sklopu kustoske platforme New Media Gallery koja pruža konceptualnu, organizacijsku, tehničku i logističku pomoć mladim umjetnicima prilikom postavljanja njihovih samostalnih izložbi, te radi na umrežavanju i suradnji mladih hrvatskih umjetnika s onima iz inozemstva.

dispet.org

Zavirite u Open box

Udruga Aktivist obogatila je ponudu Doma mladih još jednim projektom – iznad galerije Praktika u utorak navečer otvorena je knjižnica i čitaonica Open box. Uz glazbu te besplatnu hranu i piće, posjetitelji su se mogli uvjeriti u raznovrsnu ponudu knjiga, časopisa, fanzina i stripova koji su izloženi na policama novoga mjesta za susret i educiranje koje će biti otvoreno utorkom, srijedom i četvrtkom u razdoblju od 17 do 20 sati.

– Imali smo knjižnicu u sklopu projekta Dislexia, nakon čijeg gašenja je ostala gomila knjiga, pa smo se ove sezone odlučili pozabaviti prostorom iznad Praktike i dovesti ga u funkciju – objašnjava Ernestino Bratić, voditelj Open boxa. Okupilo se osam volontera i zajedničkim snagama, uz minimalne troškove, uredilo zapušteni prostor i pretvorilo ga u ugodnu oazu u kojoj knjigu možete pročitati ali i posuditi – besplatno.

Premda u ponudi imaju već podosta naslova, te se čini kako će uskoro trebati razmišljati i o novim policama, Open box prima donacije – knjige, fanzine, stripove… šireći ponudu prema interesima korisnika.

Osim knjižnice, ove sezone i raznovrstan radionički program

Osim knjižnice, udruga Aktivist ove sezone donosi i raznovrstan radionički program. Već 14.10. održat će se aranžersko-scenografska radionica, nakon koje slijede logička radionica, radionica stripa, web radionice, radionice montaže te DIY radionica. – Plan je do kraja godine izdati i prvi broj fanzina o alternativnoj sceni – najavljuje Ernestino.

Iza Open boxa stoje nove snage Aktivista

Udruga Aktivist osnovana je prije 12 godina, a iza Open boxa stoje nove snage, što potvrđuje da mladi imaju želju volontiranjem doprinijeti razvoju zajednice. – Starija ekipa ima poslove, pa nisu više toliko aktivni, ali nam daju ogromnu podršku – kaže Ernestino, posebno istaknuvši Ozrena Čulića koji ih je i motivirao na ovaj pothvat. Ekipa koja je od zapuštenog polukata napravila funkcionalnu knjižnicu i čitaonicu je redom: Ernestino Bratić, Toni Bumbak, Katarina Duplančić, Nebojša Graovac, Luka Smolčić, Paula Šantić i Jan Tomić

Intervju: Željko Ljubić – Pity (Goribor)

Goribor, kultni bend iz Bora ovog petka stiže u Kocku sa svojom mješavinom trip hopa i bluesa, godinu dana nakon hvaljenog dvostrukog albuma «Evo je banja». Goribor su sredinom 90-ih osnovali Aleksandar Stojković, Željko Ljubić–Pity i Predrag Marković – Peđa. Prvo diskografski istup napravili su na desetom izdanju kompilacije ˝Bombardiranje New Yorka˝ u izdanju indie etikete Slušaj najglasnije. Široj javnosti su se predstavili 2006. godine nastupom na pulskom Art & Music festivalu, no u vrlo kratkom vremenu su se iz underground benda prometnuli u jedan od najhvaljenijih glazbenika s ovog područja. O bendu, nastupu u Kocki i mnogim drugim stvarima razgovarali smo s gitaristom i osnivačem benda Željkom Ljubićem- Pityem.

Prije par dana imali ste dva koncerta u Vintage industrial baru u Zagrebu. Iako je u planu bio jedan koncert, budući da su karte za prvi bile rasprodane, zakazan je i drugi. Kakvi su dojmovi s koncerata?

Pt: Bilo je sjajno zaista. Prvi dan je bio rasprodat ali moram priznati da se nismo nadali da će biti puno i naredne večeri. Publika je bila sjajna kao i uvek u Zagrebu. Uostalom videćete kad izadje DVD.

Snimke s tih nastupa bi se trebale pojaviti na ”live” albumu. Hoće li uz DVD format i CD izdanje, izaći i vinil?

Pt: Trenutno smo u pregovorima sa Dancing Bear-om da se napravi prvo cd i dvd, a kasnije verovatno i vinil izdanje…Ali otom potom,imamo sada puno posla da sve to sredimo.

Bend je osnovan 1996. godine u Boru. Od početka ste stvarali autorsku muziku, Iskočili ste kao nekonvencionalan bend u čijim se stihovima I glazbi može pronaći zbilja svatko tko hajde da to kažemo tako,poznaje sebe i svoje strahove.

Pt: Da,krenuli smo mi i nesto ranije,kao srednjoškolci ali 1996.godine nakon Aleksandrovog povratka iz Engleske počeli smo te stvari i da snimamo. Mislim da jedino autorskim radom možeš da napreduješ kada je u pitanju popularna muzika. Mi nikada nismo skidali tudje stvari, niti obradjivali nečije pesme. Meni lično to nema mnogo smisla. Trudim se da i u školi koju vodim sa prijateljem u Nišu deci prenesem da je najbitnije imati svoj izraz. Neki od klinaca su već krenuli da rade na svojim pesmama i izuzetno mi je drago zbog toga. Ne kažem da današnji klinci ne trebaju da skidaju omiljene autore, samo da malo više pažnje posvete stvaranju svoje muzike. Tako će i spoznati sebe, a samim tim i strahove. Nas su prepoznali jer trajemo dugo, bavimo se ovim više od dvadeset godina,proživeli smo sve te pesme.

Prošlo je dosta vremena od prve svirke na Art&Music festivalu u Puli, danas su stvari za bend mnogo ozbiljnije, osjeća se da se postava benda ustalila, a publika u Hrvatskoj je sve brojnija. Koliko to znači nekoć nepoznatom bendu Iz Istočne Srbije, javlja li se strah od upadanja u rutinu?

Pt: Jeste,mi smo u ovoj postavi već pune tri godine I to se,nadam se, oseća i na svirkama. Nama, iskreno, puno znači to što nam je publika sve brojnija. Mislim da ne razmišljamo puno o nekakvom strahu od rutine. A i sada je puno lakše,nismo više toliko nepoznati.

Nećemo govoriti o eventualnim utjecajima nastanak benda, niti vas uspoređivati s raznim glazbenicima kako to mnogi rade. Slušajući Goribor osjeti se nešto što nosite samo vi. Što je pokretačka snaga benda, kako je zapravo sve počelo?

Pt: Da, ima uticaja, ali je zvuk samo naš,dobro si to primetio. Danas, u moru bendova, jako je teško naći svoj izraz. Ustvari on se sam pojavi ako se dovoljno dugo baviš ovim. Stil se, ipak, gradi godinama. Nisam siguran šta nas tačno pokreće. I šta stoji iza te hemije koju stvaramo dok sviramo…

Nedavno je objavljen vaš novi singl ”Jureći ljubav”. Je li u planu skori izlazak drugog singla?

Pt: Mi smo krenuli lagano da radimo na novim stvarima. Imamo nekih desetak stvari na kojima treba raditi. Sada smo prilično aktivni što se tiče koncerata, pa ne stižemo da se potpuno posvetimo pesmama. Verovatno ćemo uskoro da krenemo i sa tim. Trenutno radimo i na novom spotu,tako da ide sve nekim svojim tokom.

Pojavile su se i priče o raspadu benda, no sve priče padaju u vodu kad vas publika vidi zajedno na bini, energija je još prisutna. Možemo li očekivati treći album i nastavak već provjerene suradnje s Edijem Cukerićem?

Pt: Ja stvarno ne znam odakle su krenule te priče o raspadu.Tačno je da svakom bendu treba malo pauze da se sabere,sredi. Mi ovo radimo takoreći, ceo svoj život i stvarno ne znam šta bi drugo u životu moglo da nas ispuni. Edi je deo benda, naravno da radimo i u buduće sa njim. Baš smo se, maločas čuli…

Budući da ste s Goriborom obišli više-manje cijelu regiju, koliko je sličnosti kad gledamo Bor i druge gradove istočne Srbije. Kakvo je vaše viđenje stanja u regiji?

Pt: Situacija je na žalost jako loša. Pritom ne mislim na Bor, koji je moram priznati zadnjih godina u zavidnijem položaju od Niša u kome živim već desetak godina. Ali nedostatak kulture se oseća u celoj Srbiji. Koliko će to da traje stvarno ne znam. Bojim se, još dugo. Na žalost, vrlo malo se i obraća pažnja na kulturu jer država ne funkcioniše nešto sjajno i na drugim poljima. Prosečan čovek u Nišu prima 200 eura ili mu kasni plata tri meseca. Mislim da je potpuno jasno o čemu pričam.

Poznato je da vas je na neki način u orbitu lansirao Zdenko Franjić koji vas je objavio za svoj label ”Slušaj najglasnije”… Viđate li se kako sa Zdenkom i imate li u planu još zajedničkih projekata poput Aleksandrove suradnje u Babiloncima, te možemo li očekivati još koji Pityev roman za “Bratstvo duša”?

Pt: Vidjamo se često moram priznati. Imali smo promociju knjige prošlog meseca u Borskoj biblioteci. Zdenko i ja nastupamo kao „Ekonomski Tehničari“. Babilonci su još uvek aktivni čini mi se, mada bez St-ja i mene. Moj novi roman „Kad tiganjci ujahnu“ izašao je pre par meseci za „Bratstvo duša“.

Nedavno je preminuo trubač Zoran Erkman – Zerkman, jedna od kultnih rock’n’roll ličnosti na ovim prostorima. Iako živimo u svijetu interneta i dostupnosti gomile informacija, imam dojam da čak i dobar dio mlađih generacija nema pojma tko je on. Misliš li da se premalo zna o ljudima kao što su on, Čavke, Fleka, Suba i dr.? Šta misliš da se može napraviti da takve veličine ne budu zaboravljene?

Pt: Današnji klinci odrastaju na drugoj vrsti muzike, pa su malobrojni oni koji su upoznati sa radom umetnika koji su ostavili trag u muzici na ovim prostorima. Sada je trend dodeljivanja imena ulica rok muzičarima. Ostaju i pesme, to je sasvim dovoljno.

Uskoro nastupate u klubu Kocka u Splitu. Ako se ne varam, ovo je treći put da nastupate u Splitu. Što publika može očekivati u Kocki i koju poruku poslati svima onima koji će Goribor čuti po prvi put?

Pt: Nama je do sada u Splitu uvek bilo odlično. Mislim da je ovo četvrti put kako nastupamo kod vas. Očekujte odličnu svirku i vidimo se u Kocki.

dispet.org

Novi broj Dišpeta!

Dišpet – udruga za nezavisne medije i kulturu predstavlja trideset i prvi broj fanzina Dišpet “Rađanje čoveka”

Bilo je to prije nekih mjesec dana. Na uredništvo je stigao još jedan mail, ovoga puta od dragog prijatelja Ivana iz Novog Sada. Kada netko pošalje tekst, pogotovo kad u njemu opiše svoje emocije vezane uz rođenje djeteta, preplave te osjećaji bez obzira na to što smo druženja s Ivanom imali samo preko čitanja tekstova i razmjene istih.

U tom trenutku ono «samo» što sam maloprije spomenuo, postane sve. Riječi i misli što ih stavljate na papir učestalo imaju veći značaj od onoga što inače mislite. Između autora koji zajedno stvaraju, premda pivo u životu nisu popili, stvara se određena povezanost koja se nadograđuje svakom novom pisanom i podijeljenom misli.

U to ime, kao i u ime svih naših dragih kolega, prijatelja, braće po peru, posvećujemo ovaj trideset i prvi broj Ivanu, Danijeli, Iskri i Nuški, kojima je posvećena i naslovna stranica, prema Ivanom tekstu «Rađanje čoveka» u kojem ćete zasigurno uživati.

Želimo još jednom napomenuti, da bez obzira na to što je Dišpet kao fanzin potekao iz Splita, on nikad nije bio samo splitski. Fanzin, a kasnije i web portal su stvarali divni ljudi i prije svega prijatelji iz svih krajeva regije koji su postali neizostavan dio Dišpeta.

Za kraj, opraštamo se citatom Mirka Kovača:

“Jezik nije ni propis ni zakon kojeg se morate po svaku cijenu držati, nego fleksibilna živa stvar kojoj se prilagođavate. Ja sam prolazio sve jezične faze i varijante, nekad sam bio prinuđen na to, nekad sam to činio svojom voljom. Mijenjajući narječja, pa i sve druge jezične varijante, samo sam obogatio jezik, to mi je pomoglo, a ne odmoglo.“

Otvaranje sezone!

Klub mladih KOCKA – splitski alternativni klub, kojeg vodi Koalicija udruga mladih, ušao je već u drugo desetljeće postojanja. Svih ovih godina ugostili smo tisuće bendova i umjetnika, izložbi i drugih dogadanja iz Hrvatske, regije i svijeta. Zajedno s demo demo bendovima, mladim umjetnicima i posjetiteljima osmišljavali smo kulturnu i subkulturnu vizuru grada Splita. Ponosni smo što su i danas mnogi poznati splitski alternativni bendovi i umjetnici svoje karijere započeli upravo u ovom prostoru.

Ovu sezonu otvaramo s već trećim po redu hardcore festivalom «Friends, family, forever vol.3» koji je zamišljen da propagira hardcore kulturu, te postane centar okupljanja alternativne hardcore mladeži na kraju ljeta. Ove godine festival se okreće zapadno europskoj sceni i dovodi bendove iz Italije,Austrije i Njemačke uz iznimku makedonskog i jednog lokalnog benda.

—
Više o koncertu ovdje!