Kao i posljednjih nekoliko godina, Koalicija udruga mladih obilježava Međunarodni dan mladih 2017. i to organizacijom noćnog programa, dnevnih aktivnosti poput popodnevnih druženja u bašti, oslikavanja zidova i drugih kulturno-umjetničkih aktivnosti za mlade.
U nastavku je tekst predgovora izložbi autora Luke Jakića (Split) i Luke Matulića (Omiš), koji su u periodu 10.-12. kolovoza predstavili svoje slike i instalacije, uz posredstvo Koalicije udruga mladih i kustosice Katarine Duplančić, te podršku Grada Splita i Savjeta mladih Grada Splita.
INKUBACIJA
A child-like man is not a man whose development has been arrested; on the contrary, he is a man who has given himself a chance of continuing to develop long after most adults have muffled themselves in the cocoon of middle-aged habit and convention.
Aldous Huxley
Dvoje mladih umjetnika ovom izložbom predstavljaju se splitskoj publici te po prvi put izlažu zajedno u galeriji kluba Kocka.
Jakićev rad se naslanja na njegov ciklus radova Flagellant 2017, ali sada izlazi iz svog udobnog matičnog medija pa umjesto crteža radi pet velikih ulja na medijapanu te jedno ulje na platnu, a motiv pak ostaje isti – flagelacija.
Odmicanje od tehnika kojima se inače koristi izazov je za sebe, a dodatan pritisak si stvara korištenjem boja koje tretira izrazito koloristički. Ovaj ekspresionistički moment kod Jakića znak je istraživanja novih područja, i propitivanje granica vlastitih sposobnosti. Likovi s njegovih slika prikazani su u činu samokažnjavanja, sakrivenih su lica i identiteta, pa se odabir teme čini gotovo autobiografskim.
U istom prostoru, u gnijezdu splitske subverzivne kulture, s Jakićevim platnima su sukobljene skulpture u autorstvu Luke Matulića. Njegove forme od konoplje oblikovane su kao predimenzionirane čahure, a veličinom su bliske ljudskome tijelu. Čahure, unatoč njihovoj statičnoj pojavi, imaju organsku formu koja sugerira gibanje i protok energije, a njihov elastični kostur i miris (sličan mirisu životinjskog krzna) nameću pitanje o njihovoj namjeni. Grandioznost i biomorfna obilježja skulptura nedvojbeno sugeriraju kako su one tu radi čovjeka.
Ideje koje preispituju izloženi radovi su identitet, patnja, borba i izolacija, a zatim preporod, iskupljenje i nove mogućnosti.
Čovjek si, kao i insekti, izgrađuje okolinu u kojoj će izgrađivati vlastiti identitet i kroz koju će izrasti u čvrstu jedinku. Nije upitno koristi li čovjek gnijezda, čahure i inkubatore kako bi savladao život – upitno je dolazi li čovjekov rast kroz posredovanje tih čahura i kroz iskorištavanje njihovih resursa, ili pak njihovim uništenjem.
Katarina Duplančić