Bend Overflow osnovan je 1990. u Koprivnici. Debi album Through Department Store izdaju 1991. godine i od tada su izdali šest albuma. Povodom koncerta u Kocki na kojem predstavljaju novi album posvećen pjesmama Mihovila Pavleka Miškine porazgovarali smo s ekipom o njihovoj prošlosti, budućnosti, novom albumu i iščekivanju koncerta u Kocki (24.12.).
Poslije dvadeset tri godine djelovanja i šest albuma, objavili ste prvi album na hrvatskom jeziku na kojem obrađujete pjesme Mihovila Pavleka Miškine. S obzirom da ste sve dosadašnje stvari radili na engleskom jeziku, a i čitao sam da ste rekli kako hrvatski nije baš pijevan jezik, kako je bilo prebacit se na domaće, pogotovo kad imate takav zadatak uglazbiti Miškinovu poeziju?
Bilo je zanimljivo i neobično. Kad smo krenuli u projekt razmišljali smo o tome, ali već nakon nekoliko proba stvari su sjele na svoje mjesto i nije bilo problema. Hrvatski je dosta tvrđi i zapravo zahtjevniji od engleskog, ali mislim da je sve ispalo OK. To se vidjelo i po prvim reakcijama naših prijatelja kad su čuli prvi demo. Uglavnom je bilo „uopće mi ne smeta što je na hrvatskom“.
Promociju albuma započeli ste u Tvornici Kulture, kakve su reakcije publike na nove stvari i što publike može očekivati na koncertu u splitskoj Kocki?
Koncert u Tvornici je prošao odlično. Bili smo prilično iznenađeni koliko je ljudi znalo nove pjesme i to ne samo singlove. Mi smo se odlično zabavili, odradili to na najbolji mogući način, pa mislim da možemo biti ponosni na sebe. U Splitu je uvijek prilično vatreno, iako rijetko dolazim, pa očekujem puno znoja i veselja.
Prošli album „Hit me“ objavili ste za vlastitu etiketu Paf!, dok je za njegovu distribuciju bila zadužena američka kuća The Orchard. Ovaj album izašao je za Dallas Records. Koja je razlika kad izdajete za vlastitu etiketu ili izdavačku kuću, te možemo li očekivati da ćete uskoro i vi pokrenuti sve popularniji trend besplatnog preuzimanja vašeg materijala?
Kad smo krenuli s projektom «Miškina» odlučili smo da ćemo se probati dogovoriti s jednom od domaćih kuća. Prije svega zbog jezika i pokrivenosti regije. Ljudi iz Dallasa su bili prvi izbor i zaista se nije bilo teško dogovoriti s njima. Za sad je sve u redu i nadam se da će naša suradnja potrajati. Što se naših diskografskih avantura tiče mogu reći da je jedina konstanta koju imamo insistiranje na avanturizmu. Često smo mijenjali izdavače i načine izdavanja albuma tako da mi je teško reći što možete očekivati od nas u budućnosti.
Mnogo godina na sceni, krvi i znoja kako bi se reklo, je li došlo do zasićenosti ? Što vas inspirira, osjećate li da možete još mnogo toga ponuditi publici, pa i sebi?
Kad si u nečemu dobar i kad to radiš s veseljem onda se teško toga zasititi. Mi smo imali jednu dužu pauzu prije desetak godina, ali smo i u tom vremenu radili na muzici i s muzikom. Mislim da je svih naših sedam albuma iznadprosječno i misli da dokle smo god u stanju pisati i izvoditi glazbu koja je kvalitetna i koja nas veseli nećemo stati.
Što je bila prekretnica u karijeri benda?
U Overflowu iznutra teško je reći puno o prekretnicama. Kad si unutra sve se čini prirodno i promjene nisu traumatične. Imali smo nekoliko promjena članstva u bendu i to je sigurno važna stvar u životu benda. Srećom svi novi članovi donijeli su novu kvalitetu i obogatili Overflow. Svaki na svoj način. Druga važna stvar koja se nama dešavala tijekom cijele karijere je da smo se od početka smatrali bendom koji svira u cijeloj Europi, pa smo na taj način i usmjeravali svoj rad.
Od debija “Through Department Store” i nasljednika “Dorothy” koji vas je stavio u tadašnji vrh scena, pogotovo kod moje generacije je prošlo dvadeset godina. Koliko novi klinci poznavaju stare stvari, razmišljate li o nekakvim reizdanjima ili je Youtube za sada dovoljan?
Jako malo se okrećemo unazad i to mi je jako drago. Na našoj, pa i svjetskoj sceni ima jako puno bendova koji žive na staroj slavi i stalno recikliraju svoje najveće hitove iz nekih prošlih vremena. Mi gledamo prema naprijed i nastojimo i dalje raditi vrhunske albume, a mislim da u tome i uspijevamo. Zanimljiv je podatak da smo u Tvornici odsvirali skoro cijelog «Miškinu» i većinu pjesama sa prošlog «Hit Me» albuma. Stare pjesme dobile su svoj dio koncerta, naravno, ali nisu dominirale.
Kad već spominjamo same početke, što vas je najviše privuklo rock/punk glazbi? Kako je nastao Overflow?
Kad je bend nastao počeli smo otkrivati Ramonese, The Clash i The Sex Pistols, a onda i The Pixies. Željeli smo imati bend. Svi smo imali naka znanja o glazbi jer su neki od nas završili glazbenu školu, neki su svirali u tamburaškim orkestrima, a svi smo dijelili ljubav prema žestokoj glazbi. Od prve probe bend smo shvatili maksimalno ozbiljno i tako smo se ponašali cijelo vrijeme.
Što reći o koprivničkoj sceni nekad i danas, vidite li neke bendove koji bi mogao krenuti mukotrpnim stopama Overflowa?
Problem s mladom generacijom je kronični nedostatak upornosti. Pojave se tu i tamo zanimljivi bendovi, pa čak i veliki talenti, ali vrlo brzo odustanu i od toga se ništa važnog ne stvori. Bend je način života i često je vrlo sličan obitelji i na taj način ga se treba shvaćati. Nećete obitelj raspustiti nakon prve nevolje na koju naiđe, bar ne većinu obitelji. Tako bi trebalo biti i s bendom.
Koncert u Kocki je u petak, 15. studenog , mnogo ste puta nastupali u Splitu, ima li neki nastup da je ostao posebno urezan u sjećanju?
Split je uvijek bio vatreno mjesto za svirku. Neki od koncerata u 90-tima su bili naši najposjećeniji koncerti u Hrvatskoj, ali ja s veseljem pamtim relativno nedavni koncert kad smo svirali s NoMeansNo. Nije bilo mnogo ljudi, ali bila je ogromna čast svirati s njima.
Za kraj, što poručiti publici koja željno očekuje vaš nastup u Splitu?
Dođite i veselite se s nama. Overflow je bend koji uvijek daje sve od sebe na koncertima i tako će biti i ovaj put. Vidimo se!
