Pazi da ne izgoriš!

Trgovanje drogama je zasigurno jedan od najproduktivnijih oblika organiziranog kriminala kako u svijetu tako i na području Europe te Republike Hrvatske. Po ostvarenim prihodima doslovno se radi o globalnoj industriji, koja može konkurirati najznačajnijim privrednim granama. Zlouporaba droga i njihova nezakonita trgovine su globalni problemi na sprečavanju kojih moraju raditi sve države, pa tako i naša.

Kako bi se postigao cilj međunarodnog društva bez droga, Generalna skupština UN-a je 1987. proglasila dan 26. lipnja Međunarodnim danom borbe protiv zlouporabe droga i nezakonite trgovine drogama.

S ciljem podizanja svijesti cjelokupne javnosti, a naročito mladih, o štetnosti upotrebe psihoaktivnih sredstava, predstavljamo vam edukativnu kampanju “Pazi da ne izgoriš” kreiranu od strane mladih iz udruge Koalicija udruga mladih, uključenih u projekt EMA – edukacija mladih edukatora koji je Liga za prevenciju ovisnosti tijekom 2014./15. provela uz financijsku podršku Ministarstva zdravlja.

Zlouporaba opojnih droga jedan je od najsloženijih problema suvremene politike suzbijanja kažnjivih ponašanja i kaznenog prava današnjice u svijetu i u nas. To proizlazi ne samo iz ukupnog broja prijavljenih, optuženih i osuđenih osoba za neki od oblika ovoga kaznenog djela odnosno prekršaja na višegodišnjoj razini, nego još više iz razumno pretpostavljene tzv. ‘tamne brojke’ kriminaliteta izravno ili neizravno (kaznena djela protiv imovine, kaznena djela nasilja, maloljetnička kaznena djela itd.) povezanim sa zlouporabom opojnih droga.

Korištenje droga u Europi

Podaci Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) kažu da je Europa važno tržište za droge, ne samo da ima domaću proizvodnju droga, već uvozi drogu nezakonito iz drugih zemalja. Svakog tjedna na europskom tržištu pronađu se dvije nove vrste droga. U EU Sustav ranog upozoravanja prijavljena je tijekom 2014. godine sveukupno 101 nova tvar (porast s 81 tvari u 2013.), a nadzire se ukupno više od 450 tvari, više od polovice otkrivene su samo u posljednje tri godine.

Kanabis je i dalje najčešće konzumirana ilegalna droga u Europi; oko 19,3 milijuna odraslih osoba, odnosno 23,3% osoba starosti od 16 do 64 godine navode da su je konzumirali u protekloj godini, a od toga je 14,6 milijuna maloljetnika i mlađih odraslih osoba (15 do 34 godina starosti). Procjenjuje se da ga oko 1% svih odraslih osoba koristi svakodnevno ili gotovo svakodnevno. U 2013. godini zabilježeno je 671.000 zapljena u EU-u. Na kanabis otpada najveći broj prekršaja povezanih uz droge.

Korištenje heroina i drugih opioida relativno je rijetko i smanjuje se – smatra se da trenutno u EU živi oko 1,3 milijuna korisnika. Međutim, broj tih korisnika je velik kad se gleda smrtnost i trošak liječenja. U 2013. godini 175.000 korisnika tražilo je pomoć – što je polovica manje korisnika nego ranijih godina koji su u prosjeku pet godina stariji.

Kokain je i dalje najčešće upotrebljavan ilegalni stimulans u Europi. 4,6% ispitanih priznalo je da je koristilo kokain makar jednom. U 2013. godini zabilježeno je oko 78.000 zapljena – ukupno 63 tone te droge na EU tržištu.

Nakon određenog razdoblja u kojem su tablete prodavane kao ecstasy među korisnicima bile na glasu kao proizvodi loše kvalitete, sada je MDMA visoke čistoće u prahu i tabletama sve dostupniji. Oko 3,6% odraslih osoba probalo je ecstasy jednom u životu.

Amfetamini se proizvode u Europi za domaće tržište, iako se proizvode i za izvor, a probalo ih je 3,5% osoba.

Overflow: Bend je način života i često je vrlo sličan obitelji

Bend Overflow osnovan je 1990. u Koprivnici. Debi album Through Department Store izdaju 1991. godine i od tada su izdali šest albuma. Povodom koncerta u Kocki na kojem predstavljaju novi album posvećen pjesmama Mihovila Pavleka Miškine porazgovarali smo s ekipom o njihovoj prošlosti, budućnosti, novom albumu i iščekivanju koncerta u Kocki (24.12.).

Poslije dvadeset tri godine djelovanja i šest albuma, objavili ste prvi album na hrvatskom jeziku na kojem obrađujete pjesme Mihovila Pavleka Miškine. S obzirom da ste sve dosadašnje stvari radili na engleskom jeziku, a i čitao sam da ste rekli kako hrvatski nije baš pijevan jezik, kako je bilo prebacit se na domaće, pogotovo kad imate takav zadatak uglazbiti Miškinovu poeziju?

Bilo je zanimljivo i neobično. Kad smo krenuli u projekt razmišljali smo o tome, ali već nakon nekoliko proba stvari su sjele na svoje mjesto i nije bilo problema. Hrvatski je dosta tvrđi i zapravo zahtjevniji od engleskog, ali mislim da je sve ispalo OK. To se vidjelo i po prvim reakcijama naših prijatelja kad su čuli prvi demo. Uglavnom je bilo „uopće mi ne smeta što je na hrvatskom“.

Promociju albuma započeli ste u Tvornici Kulture, kakve su reakcije publike na nove stvari i što publike može očekivati na koncertu u splitskoj Kocki?

Koncert u Tvornici je prošao odlično. Bili smo prilično iznenađeni koliko je ljudi znalo nove pjesme i to ne samo singlove. Mi smo se odlično zabavili, odradili to na najbolji mogući način, pa mislim da možemo biti ponosni na sebe. U Splitu je uvijek prilično vatreno, iako rijetko dolazim, pa očekujem puno znoja i veselja.

Prošli album „Hit me“ objavili ste za vlastitu etiketu Paf!, dok je za njegovu distribuciju bila zadužena američka kuća The Orchard. Ovaj album izašao je za Dallas Records. Koja je razlika kad izdajete za vlastitu etiketu ili izdavačku kuću, te možemo li očekivati da ćete uskoro i vi pokrenuti sve popularniji trend besplatnog preuzimanja vašeg materijala?

Kad smo krenuli s projektom «Miškina» odlučili smo da ćemo se probati dogovoriti s jednom od domaćih kuća. Prije svega zbog jezika i pokrivenosti regije. Ljudi iz Dallasa su bili prvi izbor i zaista se nije bilo teško dogovoriti s njima. Za sad je sve u redu i nadam se da će naša suradnja potrajati. Što se naših diskografskih avantura tiče mogu reći da je jedina konstanta koju imamo insistiranje na avanturizmu. Često smo mijenjali izdavače i načine izdavanja albuma tako da mi je teško reći što možete očekivati od nas u budućnosti.

Mnogo godina na sceni, krvi i znoja kako bi se reklo, je li došlo do zasićenosti ? Što vas inspirira, osjećate li da možete još mnogo toga ponuditi publici, pa i sebi?

Kad si u nečemu dobar i kad to radiš s veseljem onda se teško toga zasititi. Mi smo imali jednu dužu pauzu prije desetak godina, ali smo i u tom vremenu radili na muzici i s muzikom. Mislim da je svih naših sedam albuma iznadprosječno i misli da dokle smo god u stanju pisati i izvoditi glazbu koja je kvalitetna i koja nas veseli nećemo stati.

Što je bila prekretnica u karijeri benda?

U Overflowu iznutra teško je reći puno o prekretnicama. Kad si unutra sve se čini prirodno i promjene nisu traumatične. Imali smo nekoliko promjena članstva u bendu i to je sigurno važna stvar u životu benda. Srećom svi novi članovi donijeli su novu kvalitetu i obogatili Overflow. Svaki na svoj način. Druga važna stvar koja se nama dešavala tijekom cijele karijere je da smo se od početka smatrali bendom koji svira u cijeloj Europi, pa smo na taj način i usmjeravali svoj rad.

Od debija “Through Department Store” i nasljednika “Dorothy” koji vas je stavio u tadašnji vrh scena, pogotovo kod moje generacije je prošlo dvadeset godina. Koliko novi klinci poznavaju stare stvari, razmišljate li o nekakvim reizdanjima ili je Youtube za sada dovoljan?

Jako malo se okrećemo unazad i to mi je jako drago. Na našoj, pa i svjetskoj sceni ima jako puno bendova koji žive na staroj slavi i stalno recikliraju svoje najveće hitove iz nekih prošlih vremena. Mi gledamo prema naprijed i nastojimo i dalje raditi vrhunske albume, a mislim da u tome i uspijevamo. Zanimljiv je podatak da smo u Tvornici odsvirali skoro cijelog «Miškinu» i većinu pjesama sa prošlog «Hit Me» albuma. Stare pjesme dobile su svoj dio koncerta, naravno, ali nisu dominirale.

Kad već spominjamo same početke, što vas je najviše privuklo rock/punk glazbi? Kako je nastao Overflow?

Kad je bend nastao počeli smo otkrivati Ramonese, The Clash i The Sex Pistols, a onda i The Pixies. Željeli smo imati bend. Svi smo imali naka znanja o glazbi jer su neki od nas završili glazbenu školu, neki su svirali u tamburaškim orkestrima, a svi smo dijelili ljubav prema žestokoj glazbi. Od prve probe bend smo shvatili maksimalno ozbiljno i tako smo se ponašali cijelo vrijeme.

Što reći o koprivničkoj sceni nekad i danas, vidite li neke bendove koji bi mogao krenuti mukotrpnim stopama Overflowa?

Problem s mladom generacijom je kronični nedostatak upornosti. Pojave se tu i tamo zanimljivi bendovi, pa čak i veliki talenti, ali vrlo brzo odustanu i od toga se ništa važnog ne stvori. Bend je način života i često je vrlo sličan obitelji i na taj način ga se treba shvaćati. Nećete obitelj raspustiti nakon prve nevolje na koju naiđe, bar ne većinu obitelji. Tako bi trebalo biti i s bendom.

Koncert u Kocki je u petak, 15. studenog , mnogo ste puta nastupali u Splitu, ima li neki nastup da je ostao posebno urezan u sjećanju?

Split je uvijek bio vatreno mjesto za svirku. Neki od koncerata u 90-tima su bili naši najposjećeniji koncerti u Hrvatskoj, ali ja s veseljem pamtim relativno nedavni koncert kad smo svirali s NoMeansNo. Nije bilo mnogo ljudi, ali bila je ogromna čast svirati s njima.

Za kraj, što poručiti publici koja željno očekuje vaš nastup u Splitu?

Dođite i veselite se s nama. Overflow je bend koji uvijek daje sve od sebe na koncertima i tako će biti i ovaj put. Vidimo se!

dispet.org

Zbogom Brus Li: Iskačite se, zaboravite na sva sranja i opustite se

Nekako smo normalnim slijedom kroz komunikaciju sa Smukom, inače, gitaristom benda Zbogom Brus Li, došli do toga da odradimo ovaj virtualni intervju. Zbogom Brus Li je punk rock bend iz Vojvodine koji svoju glazbu kombinira s Pankburašakom muzikom. Više o bendu, nastupima, albumima i prvom dolasku u Split (22.11.) možete pročitati u nastavku.

Mjesto radnje: Online bespuće

Relacija: Split – Novi Sad, Dalmacija – Vojvodina, Hrvatska – Srbija

Ovaj petak dolazite prvi put u Split, a postojite već preko dvadeset godina. Pa prvo pitanje nek ide za splitsku publiku, tko su Zbogom Brus Li i kako je sve počelo?

Pa, vidi … sve je počelo prilično klinački i naivno u doba tužnih 90tih (posle se ispostavilo da i nisu bile baš toliko tužne u poređenju sa ovim ludilom danas). Skupljanje u prostoriji, cuganje, zezancija. Tako su nastale i prve pesme objavljene na demo kaseti 1992., čini mi se … Ekipa je sve to skontala kao dobru zezu i počeli su se skupljati na našim svirkama. Drugačije je sve to tada izgledalo. Nije bilo tog groznog frakcijaštva, nekako smo se svi iz sveta mjuze držali zajedno, pomagali jedni drugima. Mnogo dugujemo starijim kolegama Atheistima, Love Huntersima, a bogami i našim vršnjacima koji su uvek bili tu. Toga više nema, žao mi je klinaca koji počinju baš zbog toga. Svi nešto hoće da su u fazonu da su IN, slabo se poštuje tuđi rad ako nije u željenom fazonu. Malo mi to ide na živac. 1995. smo izbacili prvi album i to nas je ispucalo malo dalje od garaže, posle toga je sve nekako krenulo svojim tokom.

Zašto Pankburaška muzika?

Od samog starta smo koketirali sa tamburicom. Ubacivali smo orkestre na svirke, snimke … Ali definitivno od 2008. i Ukletog Salaša smo usaglasili bučne distorzije i tambure postavili kao jednako bitne u zvuku. Tambura je tradicionalan zvuk koji dolazi sa ovog podneblja. Voleo ti to ili ne, moraš biti sa tamburicom u nekom dodiru, slušaš je za vreme nedeljnog ručka, slavlja, sahrana …

To je jednostavno neko poštovanje tradicije naših prababa i pradeda, a kako smo uvek bili skloni nekoj vrsti eksperimentisanja rešili smo da je iskoristimo u našoj pank rok misiji. Škoti vole gajde, Maori vole one nenormalno dugačke rogove, Austrijanci vole violine a lale obožavaju tamburice, nikako trube! To se ispostavilo kao veoma dobar potez, utemeljili smo pankburaški pravac u muzici i time se opet izdvojili od gomile bendova slične orijentacije. Zahvaljujući tome smo proputovali pola Evrope i svugde smo ostavili veoma dobar utisak.

Kako smo i rekli na samom početku postojite vise od dvadeset godina na sceni. Prošle godine ste izdali live album “Noć živih hitova” te EP “Kokainka” koji se mogu besplatno preuzeti na internetu, kakvi su planovi benda, što publike može očekivati danas kad znamo da praktički malo tko vise sluša Elvisa?

I mi smo svesni da zvukom nismo baš u trendu. Verovatno je to razlog zbog kojeg nikada nećemo biti u top izvođačima iz Srbije. Ali sa druge strane ljudi će nas definitivno po nečemu upamtiti, a to su urnebesni koncerti i baš ta neobična fuzija zvuka. Imam neke ideje da malo promenimo zvuk u narednim izdanjima, ali to definitivno neće biti nešto što je moderno i što se traži na top listama. Bitna je poruka koju emitujemo, a to je kritika besmislenog načina življenja i besmisla postojanja uopšte. U stvari naša muzika je jedan način da pobegneš od svega toga. Dođeš na našu svirku iskačeš se, zaboraviš na sva sranja koja te okružuju, opustiš se.

Ako neko usput još uspe da dokači sarkazam Slavkovih tekstova – misija je uspela! Gomila ljudi shvata naš rad kao infantilan i nedovoljno zreo, ali usprkos tome mi nećemo reći zbogom detinjstvu, jer je ono ipak najlepša stvar koje možemo da se prisetimo. Povodom 20 godina postojanja ubrzo ćemo izdati veliku kolor fotomonografiju koja prati tih 20 godina ludila od samog početka. Zatim, dugo već radimo na dokumentarnom filmu koji je takođe skoro završen. Biće to sve veoma interesantno. Posle toga je izvestan novi album.

Inspirirani političkom situacijom u državi osnovali ste i “Partiju Smeha” s čijom ste himnom “Ha, ha, ha” nastupali na Beoviziji. Kakav je odjek poprimio nastup s obzirom da ste ipak jedan punk rock bend?

Bilo je veoma čudno. Tvrdokorni pankeri su nas odmah iskritikovali, dok nas je šminkerska ekipa mediokriteta iz miljea šou biznisa tamo gledala kao da smo pali sa Marsa. Bilo je interesantno. Eto ti si ukapirao da smo na veoma suptilan način probali da objasnimo širem auditorijumu da su izigrani, nasamareni, izmanipulisani. Naravno da to tamo niko nije ukapirao, gledali su nas kao gomilu pušetravaca koji su tu upali greškom. Nama je Beovizija donela to da za nas čuje i staro i mlado, što smo suštinski i hteli.

Kada govorimo o situaciji na sceni, kako danas stoje stvari u Novom Sadu i koliko poznajete ekipu sa splitske scene? Što reći danas o rock muzici u dvadesetprvom vijeku?

Koliko ja mogu da primetime u NS je autorski rad malo zapao u ćorsokak. Postoji gomila dobrih mlađih bendova, ali ih niko ne šljivi. Sada imamo prostore za svirati, vežbati ali je energetski napon slab. Podrška medija je naravno minimalna ne njihovom krivicom nego krivicom zatupljene većine. Uglavnom sviraju jebeni kaver vikend bendovi ili klasična seljana. Sa druge strane tu je aktuelna beogradska scena rokera intelektualaca protiv kojih zaista nemam ništa protiv, ali po mom mišljenju treba dati šansu i nekakvom drugom pristupu muzici i obraćanju ljudima. Svira se, postoje bluz bendovi, krosover, rep, zaista ima svega i to u veoma većem broju nego ranije ali sve su to komunice u malom. Retko ko ima tu energiju da spoji sve te istomišljenike u jednom muzičkom izrazu.

Ono što sam ja uspeo da ukapiram muvajući se po vašem komšiluku je da je rep-krosover stil muzike doživeo izvestan procvat u Splitu. Verovatno nisam imao prilike i vremena da me neko uputi u omiljeni mi andergraund koga verovatno ima kao i u svakom drugom gradu, nadam se da će me neko bolje upoznati sa tim dok se budemo družili za vikend. Ti bendovi koje sam čuo su odlični, tekstualno savršeni i pričaju slične priče kao i mi ali na stilski drugačiji način. Treba malo da zagrebem površinu mejnstrima i vidim šta se zaista dešava na ulici, tada ću verovatno upotpuniti utisak. Muzika treba da se razvija, kao i sve ostalo. Ali posle svega na posletku shvatiš da je zaista najbitnija dobra pesma, bez obzira kojim stilom je prezentovana.

Kada kreneš sa koncerta kući i u glavi ti se mota pesma koju si čuo na njemu – to je uspeh i uvek će tako biti. Nema veze na koji je način prezentovana, mislim, uvek je poželjnije da bolje i moćnije zvuči. Pesma mora da preživi sezonu, ona mora da ostane. To je po mom mišljenju jedino merilo kvaliteta.

Čujem da vas uz glazbu zanima kazalište, strip, čak ste snimili i album za djecu. Koliko je bitno za glazbenika da poznaje sve pravce umjetnosti i koliko se zapravo možete posvetiti istodobno svemu zajedno?

Upravo je to mač sa dve oštrice koji nas prati sve vreme postojanja. Nikada se nismo mogli stilski odrediti kao pank, metal, hard kor ili, ne znam ni ja, rep bend. Uvek smo stilski bili nekako svoji i muvali se sa raznim načinima zezancije. Uzor nam je pri tome u mnogome bio rad Frenka Zape, zaista retkog renesansnog lika moderne umetnosti. Teško je pratiti sve što se događa, pogotovo u današnje vreme.

Sve leti brzo, prebrzo. Ljudi se brzo menjaju iz ovoga u ono, povuče ih ta brzina življenja. Ne možeš dotaći sve, a voleo bih. Na kraju ispadne da si površan, a ti si samo radoznao da sve dotakneš. Ne kažem da je to greška, ali ipak za neku svestranost ti danas treba tri redovna života. Puno je svega. Treba znati, treba pratiti, ali ipak se treba fokusirati na neku svoju ideju i gurati je dok ne odlepiš. To je jedini način da nešto uradiš.

Za kraj, koje je boje žuti fićo i kako će Zbogom Brus Li zagrijati publiku u Kocki u ovom studenom mjesecu?

Ha, pa fića je za mene uvek bele boje sa srebrnim metalnim delovima, osim ako nije plavo beli a ako takvog ugledaš – beži!

Slavko će, izvesno, publiku raspaliti svojim zmijskim telom u performansu degutantnog striptiza. Tamburaška sekcija “Pijane i lako drogirane noći” će dotaći srce publike svojim setnim tradicionalima, a svi zajedno ćemo vas propisno razdrmati muzikom za ples. Obucite plesne cipelice, popite koju više i prepustite se čistokrvnoj zabavi, sve ostalo je manje bitno … Živeli!

dispet.org